Izbori u Srbiji- Srbijanci opet porženi, sada i u vlasti i u oporbi

 .. 

 Izbori u Srbiji- Srbijanci opet poraženi

Hajde neka sam i to dočekao, naime da jedan Srbijanac upozorava na činjenicu kako su „glavni glumci“ s tzv. studentske liste, izabrani u srbijanski parlament- Nesrbijnci, navodno od pet prvih četvorica Crnogorci, a jedan iz Istočne Hercegovine. O njima kasnije. Slučajno sam naišao na Youtubeu na njegov kanal @istinadirektno, a, riječ je o gospodinu Igoru Milosavljeviću iz Kruševca, inženjeru informatike po struci  i dugogodišnjem opozicijskom novinaru. Moram priznati da sam u njemu prepoznao pravog Srbijanca i po njihovom specifičnom smislu za humor kojega ostali Srbi nemaju. U nekoliko navrata sam se doista , na ozbiljnoj temi, nasmijao do suza.

Pratio sam i pratim zbivanja u Srbiji godinama već i mislim, „utvaram si“ što bi rek'o Ćiro, pokoj mu duši, da o njima puno znam.

Na njega sam naišao prateći studentske prosvjede i nastali pokret nakon tragedije u Novom Sadu. Pod nadstrešnicom na Željezničkoj stanici NS  stradalo je 1. studenoga 2024. 16 putnika različite životne dobi, a onda je sve krenulo. Najprije petnaest pa šesnaest minuta  šutnje( jedan stradalnik preminuo nešto kasnije).

Studenti napumpali

Od dolaska na vlast 2012. Vučić se nagušio prosvjeda i prosvjeda. Samo godinu dana ranije u OŠ u Beogradu je učenik (roditelji liječnici) ubio devet učenika i jednog zaštitara ,a dan kasnije mladić, sin oficira u okolici Mladenovca još devet mladića i 14 ranio , dakle ukupno 18 žrtava. Bili masovni prosvjedi pa prestali, nestali. Usput je Aca Srbin mrvio i uništavao oporbene stranke, od izbora do izbora.

 Sve bi se završilo kao i u prijašnjim slučajevima da Vučićevi batinaši nisu bili udarili na studente usred prosvjeda šutnjom, i to ispred FDU-a( Fakultet dramskih umejetnosti), što je znakovito, jer tada je nastala nova dramaturgija prosvjeda. Uključili se ostali fakulteti, prekinuta nastava (famozna „blokada“), uključio se i dio srednjoškolaca, krenule šetnje po Srbiji, bicikliranje do Bruxellesa… Ponadao sam se. Na početku prosvjeda možda se i pojavila zastava Eunije, ali je, ako je i bila hitro nestala. Zato su tu bile srpske i ruske. Kad sam još vidio kolika je podrška prosvjedima s dna „srbskoga sveta“… Ili među govornicima na studenskim skupovima na trgovima prof. Milu Lompara sve su moje nade splasnule. Navodno je trebao biti prvi li među prvima na listi kandidata, al' onda ga plenum iz Novog Pazara „vetirao“, a ostali plenumi ili „plenum svih plenuma“( Centralni Plenum?) također,  nada se ugasila. Zatim tko se javlja odavde s podrškom… Konačno mi je postalo jasno kad su i studenti napisali Memorandum, Memorandum o Kosovu. A kad se u Srbiji pojavi Memorandum, zbogom diko, da ne napišem što gore. Jer gdje je Memorandum tu je i SANU. Tako to kreće.

Pa još taj „Marš na Drinu“ koji se svirao po skupovima, a on bogme u Hrvatskoj sasvim drugačije zvoni i za-udara nego u Srbiji.

Vučić je protiv prosvjeda bio smislio i onaj kretenizam o tzv. Ćacilendu… i tako to ode.

Umiješao se Aca iz Hrvatske

Cijelo vrijeme je trubio o miješanju Hrvatske u prosvjede, spominjao neke „kuvarice“ za plenume  iz Zagreba( Filozofski fakultet već dugo s otvorenom jugokuhinjom), a onda i „ustaše“, domaće, u prosvjedima- što meni bilo čudno ali normalno, jer su se eto i vratile gdje su se i rodile 1928. -u Beograd. Konačno- da to netko tamo barem tako prizna.

Ali bi i tog miješanja iz Hrvatske, pohvalio se jedan profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu, neki Aleksandar Maršavelski (  možda Veliki?)- i „skuva“ otrov, politički dakako i „ubi“ Acu Srbina „običnog građanina“, imenjaka usput. Nije mi to tema, bit će na drugom mjestu, a nadam se i odgovoru „običnih Srbijanaca“. Inače , ne znam, možda bi profesor s Pravnoga fakulteta u Zagrebu to trebao znati da je ovako i ovoliko duboko, navodno, miješanje u unutrašnju politiku druge, suverene, države kazneno djelo- na sve strane. A onda dok sam pomalo pisao- senzacija- pa taj „anonimni profesor“ je vanjski član Saborskog odbora za kontrolu rada hrvatskih obavještajnih službi* Ma čista petica, ili desetka, što profesor više voli.

 Nego sad bi Pravni fakultet mogao imati dva počasna doktora u Beogradu, jednog kod „Braće Karića“, Ivu Josipovića i drugoga , Acu Maršavelskog kod tamošnjeg PF.a. Tko to još imade?

Skoro sam odlutao od teme u neki potočić, ali nisam.

Kad sam od Igora Milosavljevića doznao kako su od pet kandidata za premijera četiri Crnogorca i jedan iz Istočne Hercegovine, postao sam još sigurniji da promjena tamo ne će biti. On me, opet, nasmijao. Tražio je kaže od UI da izračuna koja je vjerojatnost da se pored tolikih (milijuna) autohtonih Srbijanaca pojavi toliko ovih rubnih igrača, ali ona mu nije mogla izračunati, bit će vjerojatnost bila toliko mala.

Bi, ne bi?, Foto Trn

Sve je isto bilo i bez pumpanja

A joj, pa to je isto kao i početkom devedesetih kada sam pisao kako su „rubni Srbi“, kako sam ih tada nazvao, odlučili prisajediniti Srbiju svojim selima i tako napraviti veliku Srbiju.

Pa redom vlast, vojska, SPC, opozicija…1. Slobodan Milošević, Crnogorac, 2. Blagoja Adžić. Istočna Hercegovina,3. Veljko Kadijević , Hrvatska, 4. Patrijarh Pavle, Hrvatska ( SPC bi rekla „Slavonija“) 5. Amfilohoje Radović, mitropolt, Crna Gora. 6. Vuk Drašković, Istočna Heregovina, najsnažniji kamen temeljac srpskog fundametalizma, „porodio“ Mirka Jovića, Šešelja, napisao onaj „Nož“, bio sindikalist, šef kabineta Mike Špiljaka..."osedlao konja Miloševću“, po priznanju, što je u svemu sitnica, višestruki konvertit, poslije ga Sloba pokušao likvidirati. Danas se navodno kaje, kao htio Srbiju na Zapad, istupa protiv Putina. 7. Radovan Karadžić, Crnogorac, gospodar Srba u BiH,

8. Vojvoda četnički Vojka Šešelj, aktivan i danas za svog učenika i poslužitelja piva Acu Vučića, 9. Ivica Dačić s Kosova, kažu „ustaša“. 10. Aleksandar Vulin, JUL-ovac kod Mire Marković, Miloševićeve supruge i mnogi drugi koje današnja javnost ne zna. Spomenut ću još samo Željka Ražnatovića Arkana, a bilo ih još kojih se  današnje generacije još manje sjećaju, te Milorada  Ulemeka Legiju („Crvene beretke“), čiji su korijeni također s Kordua, ili Banovine.

U toj Miloševićevoj ekipi tek je Bora Jović, Predsjednik predsjedništva SFRJ tada  bio Srbijanac od Kragujevca iz mjesta zanimljivog naziva- Nikšić.

Većina ovih aktivnih u Srbiji stigli za komunističke kolonizacije Vojvodine( ili roditelji) koja je početkom pedesetih, nakon što je etnički očišćena od Nijemaca, dijelom Mađara  i većine  Hrvata čije je čišćenje dovršeno devedesetih. Vojvodina je tako tek pedesetih postala većinski srpska.

Prvu ekipu koja je smijenila Miloševića, na čelu sa Zoranom Đinđićem ne ću analizirati, iako je Đinđić rođen u Bosanskom Šamcu, otac oficir JNA, a majka iz B. Šamca, jer je njega likvidirala radikalsko- kriminalna „momčad“. Nakon Zorana Živkovića iz Niša, stigla je druga postmiloševićevska vlast, a u njoj je već bilo svega.  Recimo Boris Tadić, pa opet Dačić …

Onda su se radikali „umili“ i vratili kao „naprednjaci“. Za početak je tu kao prvak figurirao vojvoda Srbijanac Toma Grobar( bit će bio i „pravi“, Hrvata u Antinu), ali ubrzo je vlast uzeo Aleksandar Vučić, a s njim su bili Aleksandar Vulin, Ivica Dačić, još od Miloševića,  Zorana Mihajlović, iz BiH, Ana Brnabić iz Hrvatske (deda „ustaša“ spočitavali joj, došao sa Staljingrada s Rusima, on da je bio partizan, a na Krku četrdesetih bilo i četnika, bio i Aleksandrovac, pa ti vidi…) Siniša Mali iz Like… i da ih više ne nabrajam. Dopisat ću tek onoga najvažnijeg, Patrijarha Srbijanske pravoslavne crkve Porfirija, omiljenog kod zagrebačke ljevice i možemaša. Pisao sam o  ovome  na ovim stranicama.

O kandidatima za srbijanskog premijera sa studentske liste.

1. Radomir Saičić , Crnogorac, akademik SANU,

2. Ilija Srdanović, sv. prof. Novi Sad, kardiolog, Crnogorac, 3.Jovo Bakić, sv. prof, Beograd, Crnogorac,

4. Dejan Bodiroga , košarkaš stočna Hercegovina   (Trebinje),

5. Dejan Šoškić, ekonomist, guverner NB Srbije za „žutih“, Crnogorac.

Preci došli u Vojvodinu za partizanske kolonizacije, roditelji bili uglavnom i tada visoko pozicionirani u sustavu.

Dakle sve je isto kao i za Miloševića, sada kad još odavde tamo „kuvao i pumpao“ prof. „Maršal…“ nemamo što očekivati bitno drugačije.

Dugo čekam Srbijance na vlasti u Srbiji, predugo. Vjerujem kako bi to vodilo i boljim međusobnim odnosima. Barem sam se nadao. Nu, što sada kad su Srbijanci izgubili i vlast, ali i oporbu* . U parlamentu im sada nema niti jedne oporbene stranke- tek dvije „liste“ iste, istih ,bez Srbijanaca iz starosjedilačke „kace“.

Mato Dretvić Filakov

Neki obični Aca Srbin iz Srbije sređivao bi medije u Hrvatskoj