Prezaposleni historičar Ponoš krsti „prvo bijelo“

Zaposleni historičar Ponoš, u SNV Novostima i drugdje na državnim jaslama, mediji, soli pamet HAZU potencijalnim čitateljima i javnosti o  hrvatskom grbu s osvrtom na opako „prvo bijelo“. Ah, ima to jedno, prvo, gadno bijelo polje u hrvatskom grbu, koje je pozornost ponovo steklo nekako početkom dvije tisućitih i odonda ne silazi s antifaskih i inih stranica po Hrvatskoj. Javnost se jednostavno guši i ubija s njim. Naravno, napadi onda dolaze i s Istoka, kako od aktivista saokrajinske „vlade u egizlu“ , raznih udruga sličnoga tipa, Save Štrbaca, „humanitarca“ Kep Dragana, a bogme i od srbijanske vlasti koja je i po čelnicima koji ju vode, i onima iz sjene ( Šešelj i dr.) sastavljena od istih kao u Slobino vrijeme. Vratilo se, samo njega nema.

Već bilo

Zato ćemo se vratiti u osamdesete i rane devedesete, jer tada se po prvi puta pojavio problem  s tzv. šahovnicom kako su se srbijanski šovinisti rugali s hrvatskim grbom. „Prvo bijelo“ je bila samo varka , putić do izvora, jedan od – do ustaša. A ustaše su ,smo, svi. Hrvati.

„Šahovnica„ je devedesete postala strava i užas i za milicajce Srbe na kapi, od nje im je „kipio mozak“. I zakipio pa su ju odbacili s mržnjom i ostavili kapu s petokrakom, te s njom čuvali balvane početkom balvan revolucije.

„Prvo belo“ i sva ta agresorska kaša skuhana je u Srbiji osamdesetih i predana „narodu“ na kusanje.

Prvo bilo, foto Trn
Kuhali SANU, SPC, dosolio SPS, Sloba i kompanija upriličili antibirokratsku revoluciju…Ovo bi mogao biti sinopsis za film , može i kratkog metra, o fatalnom prvom bijelom- koje je na koncu postalo crveno- od krvi mnogih, „od Vardara pa do Triglava“. Imali polje ne imali, dobili su, smo, polja smrti.

Nije doduše ono pocrvenjelo u Hrvatskoj nego bijela čela djece, recimo na dječjem igralištu u Slavonskom Brodu od kojih su neka bila lagano zažarena, pocrvenjela u igri. Prije smrti od granatiranja dječjeg igrališta.

Pa se vraća

Kako bilo nastavilo se lagati o tom polju, a laže se i danas s istom svrhom i istom optužbom, istim žarom podjednako od političara i povjesničara. Sada je dodana i optužba za revizionizam. Optužba za revizionizam inače je jedna od najstrašnijih boljš-staljinističkih optužbi zbog koje je, uglavnom i bez suda, odlazila glava na polja smrti. Nu, ovdje nema ni revizionizma, jer komuniste u DFJ, FNRJ, SFRJ bilo baš briga za prvo polje. Oni su hrvatskom grbu samo promijenili kapu/šapku. Umjesto ustaške , „ušatog U“ nabili mu petokraku, dok je na grbu bivalo i prvo bijelo i prvo crveno. Što se pak tiče stradanja pod tim „kapama“ prije nego su ustaše dodale svoju na hrvatski grb, pod kapom zvijezde petokrake stradali su deseci milijuna na različite načine. Hoćeš od metka, hladnog oružja, smrzavanja, srpa i čekića, voliš od gladi (Holodomor u Ukrajini )… A koliko je ono bilo stradalih samo u Poljskoj, pa u Finskoj, dok su kape od zvijezde i kape svastike bile u koaliciji, uključivo i kapu KPJ, koje su zajedno otpočele Drugi svjetski rat? Zbilja, kad će revizija te činjenice, njeno izvlačenje na svjetlo dana? I onda , nešto kasnije, dolaze stradanja pod u-kapom, a nakon nje, pobjednički pir kape sa petokrakom, i od mnogih „djelatnika“ koji su samo skinuli šubaru s kokardom, pridružili se  prethodno prišivši „zvezdu“. Najviše, najbrojniji su stradalnici bili oni bez u-kape, a ovi i danas tvrde kako ih je malo stradalo, malo pobijeno. Ne znam, kojih desetak , možda dvadesetak…po jamama, kojih je na tisuće po Križnim putovima koji su se protezali „od Triglava do Vardara“, pa do Vršca…

Jugosla(slo)venski/svet svijet

Drugo črleno, Foto Trn, Danica

Ne računajući vlast u Srbiji i tamošnju mediju, SPC i druge. pa često čak i one od kojih to ne biste očekivali, danas se protiv „prvog bijelog“ najviše bore  jugonostalgičari, jugofili i slični ispod takve kape. Ti i takvi odavde i iz „regiona“ ukratko Hrvatsku optužuju za rušenje Jugoslavije, a to nema blage veze s činjenicama i obična je laž. Zato ću samo ponoviti: SFRJ je srušila Srbija  već do devedesete, ubrzo i ustavno pravno, a zatim ju je nacional-socijalističkom agresijom pokušala preurediti u veliku Srbiju. Danas je ona evoluirala u „srbski svet“.

Jugoslaveni su rušenje SFRJ ili mirno promatrali ili se čak uključivali u rušenje mile Juge, dok su neki „viđeniji“ dali petama vjetra. Nakon Oluje ubrzo su i nestali s popisa stanovništva, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim državama. Bivalo ih je manje nego Kineza. Međutim probudili su se poslije, te umnožavali kao kulturni jugoslaveni, antifafe… dok su u Hrvatskoj nastavili ratovati i „protiv prvog bijelog“ i navodno sve izraženijeg „ustašluka“, „mlade ,trnjanske, partizanke“ i pjevajući. Stvorili su tako neki svoj novi „jugoslavenski svijet“. I oni i ovi bi to kulturom. Tako to biva- na početku.

Ali što će mi ova tema, zašto bih gacao po tom blatu, čepio nos od smrada, trošio ovo malo mentalne energije, emocionalno se uznemiravao…?

Zbog zaključne rečenice u Ponoševu tekstu „Besposlen akademik grbove krsti“ (SNV Novosti ,10.6.2025.) u kojemu on lamentira o Deklaraciji HAZU…, najviše se rugao s njom i akademicima, a ona glasi:

„Akademici su svoj sastavak plasirali baš u vrijeme kada je ustašovanje od faze uobičajenog duboko zašlo u fazu potpune normalizacije. Red da je i oni (HAZU, pr.a.)daju svoj doprinos“.

Nevjerojatno, sve zbog grba narisanog prije petsto, šesto godina u dvije inačice jednog jedinog  polja, doduše prvog. Ma nije, radi se zapravo o „ustašovanju“( što li je to?) koje da je iz „faze uobičajenog“ ( kakva li je ta?) zašlo očito u puno opakiju- „potpune normalizacije“.

Super, tako smo stigli gdje smo bili i pred početak srbijanske agresije koncem osamdesetih i početkom devedesetih. Štoviše, situacija je i gora- ustašama se  pridružila i HAZU, koje tada nije bilo.

(PS Možda je  i gori tekst u istim SNV Novostima Viktora Ivančića pod naslovom: „Deklaracija o krivom kurcu“( 13. 6.2025.), ali to , uglavnom , ne čitam jer odavno svira kurcu istu mrziteljsku pjesmu. U ime Srba i na naš račun.)

Mato Dretvić Filakov