Jergović o „The Voice“-Uradak filovan mržnjom i garniran balegom

 Konkvistador don Milenko J. dojahao je onomade vamo  iz vilajeta u limenoj bedeviji sa zadatkom da civilizuje  ovdašnje urođenike. Sa sobom je donio i svoj jezik, pravopis,rječnik, gramatiku, te im obznanio : „Ja sam vaš zakon o jeziku“. I počeo ih učiti pisati i čitati, jer on ih u procesu civilizovanja ne će mlatiti  kandžijom i batinom, bez obzira što prezire i mrzi- tu „urođeničku čeljad“( M.J.) već kulturom- izravno će on njih u mozak. Mamicu im tupavu. ( Pisat ću mjestimično na jeziku koji će bolje razumjeti konkvistador i njegova  publika ( „rulja) i istomišljenici- jer za njih sam ja zakon o jeziku.)

Do sada ih je podučio  mnogo čemu kroz mediju „iz odavde“, a ovoga puta očitao im je bukvicu o umjetnosti  i natjecanju u pjevanju na televiziji u lekciji podužeg i nečitkog naslova- „Natjecanje u pjevanju otprilike je isto što i kritičke opservacije o stilu i estetici u nogometu“( Miljenko Jergović. „ "24 časa" 27. 1. 2024.). Toj urođeničkoj , šovinističkoj rulji. Ne znaš je li urođeničkija, šovinističkija, il' ruljastija- najbolje ološ od svega pomalo.

Mala je nezgodacija što su se ovdašnji urođenici prije  šezdesetak godina susreli sa živim slikama u kutiji doma, prije nego se konkvistador don Milenko i rodio. Zure od tada u  ekrane, gledaju nogomet, festivale, natjecanja u pjevanju, znanju,natjecanje u ljepoti pasa i mačaka… Čak su, davno, davno provirili na sjednicu Centralnog komiteta Partije i mogli pratiti natjecanje u diskutovanju, te kako , malo kasnije, od rasprave lete glave.

Nema veze, sad će on njih podučiti ispočetka, dosad su živjeli u neznanju.

Uvodna tvrdnja:„U umjetnosti nema natjecanja“(M.J.)

A je li? Mi, urođenici, mislili da je vašar knjiga u Beogradu, ili Frankfurtu ponajprije natjecanje. U svemu, baš u svemu, od omota pa nadalje. Natjecanje za Oskara, Chopinovo natjecanje mladih pijanista u Varšavi…rang liste prodanih knjiga, ploča, nosača zvuka, pregleda na internetu … Ništa od toga nije natjecanje?

Natjecanje je jedino bilo guslanje u nekoj vukojebini, smatra Veliki Učitelj. Možda pjevanje umornih seljaka u stanci žetve srpom, koje odavno nema . Kao ni seljaka. Ponegdje, srpom i čekićem, „poželi“ i seljake.  Baš su, usred žetve, onako znojni, umorni i musavi još se i „natpjevavali“. Voštani seljaci su danas u  muzejima. Natječu se kombajni.

Natjecanje je u naoružanju, štoviše utrka. Grozno, ali i ratovi su i natjecanje. Još je jedan striček, strari  Grk, znao kako je „rat mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu“. Što je famozna konkurencija nego natjecanje, rat.

Ne natječu li se Miljenko Jergović, Boris Dežulović, Ante Tomić, onaj Carlos- savjetnik počasnog doktora Braće Karić- koji samo što se nije zamonašio, i njih još tušta i tma, u tome tko će ovdašnje urođenike prikazati većim kretenima, idiotima, majmunima, šovenima, ustašama…? Natječu.

 U mreži zla, Foto Trn

   Preko nekoliko puta smo pisali o njihovom natjecanju koje je u punom jeku i ne zna se pobjednik, a kako izgleda zajedno idu prema cilju tog maratona mržnje.

„ Urođeničkoj čeljadi“ zabraniti  i sjećanje na Vicu Vukova

Za Jergovića sam ustanovio kako ne barata činjenicama iz Urođeničko-šovinističkog  landa, a nije ga ni briga- pametniji je on i od činjenica. Tako, ako želite razumjeti što je i koje je to postčinjenično doba, čitajte Jergovića.

Nego ići nam je dalje od  nečinjeničnog uvoda u srž uradka. Znate, većina je gledala ili barem ponešto čitala o ovosezonskom „The Voiceu“ HTV-a. Sam sam rijetko zavirio, kao što to i činim s Hatevejom, osim poluzavršnice i završnice.

A tamo se, po Jergoviću i zbila tragedija, izazvala ju je nekompetentna publika. Natjecanje u pjevanju „ nužno je diskriminatorno i šovinističko“, jer je „svaka rulja u načelu šovinistička“, tvrdi. Dodajem, - rulja u Hrvatskoj posebno, a u „Travnom, Utrinama,i Sigetu“( M.J.) naročito.

Bili cvit za  natjecatelje i Vicu , Foto Trn, Danica
Tragedija je, u konačnici, pobjeda Martina Kosoveca, ustvari on nije ni pobijedio – pobijedio je Vice Vukov!  Sunovat, jer čim je otpjevao pjesmu Alfija Kabilja i Drage Britvića „Tvoja zemlja“, odmah je pobijedio. Nije ni Vice, to se „urođeničkoj čeljadi“ u totemističkom transu ukazao…duh predaka“ i naredio im – glasajte za Vicu. Vi tamo urođenici iz nebodera u „Travnom , Utrinama i Sigetu“, rulja, publika, šovinisti…

Može li se niže? Ne mere.

 Prvo nekoliko činjenica, koje, istina, Jergovića ne zanimaju.

Pjevač Vice Vukov, sigurno jedan od najboljih od sredine pedesetih do konca šezdesetih godina prošlog stoljeća, a vjerojatno i do sada.  Živ je zakopan, zabranjen u javnosti. Dvadeset godina. Prvo je, već 1970. zabranjen, gle čuda, na Radio Sarajevu- a Jergović tek prohodao. Nema veze on upravo to sustiže, zabranit će ga i mrtvog.

U Jugoslaviju se Vice iz Pariza vratio 1976., a nije morao, kao ni tisuće. Posao u četiri zida u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske , MH također zabranjena, dobio 1978.. Dijelio ga zid od milicijske postaje u Matičinoj ulici. Pjesme koje je on pjevao  ni kolege mu nisu smjele pjevati, osim izuzetno. Sve zbog nekog Vicinog izmišljenog nacionalizma, ustvari nježnog, elegičnog  domoljublja u  nekim njegovim pjesma. Zbog njih je on  i s one strane rijeka i danas percipiran kao najvažniji i najopasniji sudionik Hrvatskog proljeća. Vice se politikom, i publicistikom, lijevog usmjerenja, bavio poslije 1990., a bio je i zastupnik u Hrvatskom saboru, izabran na listi SDP-a koji je tvrdio kako će pjesmu „Tvoja zemlja“ izabrati za stranačku himnu. Naravno, slagali li su. Nestao je iz života  izravno iz Hrvatskog sabora. Taj da pobijedi na HTV-u- ma ni mrtav.

Ovako i ovolikim medijskim izmetom zasuti pokojnog Vicu Vukova i njegovu, zamišljenu , publiku, šovinističke urođenike iz Utrina, Travnog i Sigeta, i šire, a usput i mladoga pjevača, može samo Veliki, virtualni-Balegar.  Za širenje mržnje i medijskog izmeta podjednaku, ako ne i veću, odgovornost snosi uredništvo, i vlasnici, „“24 časa“. Jedno je kritika TV programa, a ovo tome nije ni nalik. Toliko razumije i ovdašnja tupava „urođenička čeljad“.

Mato Dretvić Filakov