Admiral Domazet se u svom proročanstvu tridesetogodišnjeg rata poziva na svoju knjigu „ Gospodari kaosa“ ( izdavač Udruga Sv. Juraja, Zagreb,2005.) jer da je to predvido još tada, pa evo nešto navoda odatle.

„Bojišnica za bitku „posljednjih vremena“ je povučena. Na jednoj njezinoj „crvenoj“ strani  „Humanistički  manifest“ postrojio je vojnike determinizma one sa „širokom vizijom“ i plitkim obzorom, na drugoj „bijeloj“ strani su oni koji još uvijek vjeruju da na prvom mjestu trebaju biti odanost svojoj obitelji, zemlji, crkvi i kulturi. Na ratištu 21. stoljeća naći će se sučelice domoljublje i i globalizam, odnosno država-nacija i novi svjetski poredak kako bi se nakon sraza moglo ustvrditi „nezavisnost je zauvijek“ pobijedila svjetsku nad-vladu. Pobjednik je dakle, izvjestan, ali ono što ostaje kao nepoznanica je količina krvi koja će se proliti u ovom ratu pete dimenzije.“ ( „Gospodari kaosa“, str. 522. 523.)

„Prva dionica bitke „posljednjih vremena“ – Od početka trećeg tisućljeća do 2020. godine najprije će se ostvariti strateški cilj – prodora NATO-a na istok što dublje i što dalje  prema srcu bivšeg Varšavskog pakta. Njegovu vanjsku granicu od sjevera prema jugu činit će Baltičke zemlje, Poljska, Slovačka, Mađarska , Rumunjska, Bugarska, Gruzija, Armenija  i Turska. Područje upravljanih kriza s Afganistana i Iraka proširit će se na Siriju, Iran, Azerbajdžan, Turkmenistan, Kirgistan, i Kazahstan…..  Države  Srdnje i Južne Amerike potresat će „argentinski sindrom“, a zemlje  Središnje Afrike  mučit će glad i zarazne bolesti.

Istodobno četiri jahača apokalipse: Međunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i NATO nastavit će svoj pohod i dobivati uglavnom bojeve  u ime svjetske velesile i njezinih ad hoc koalicijskih partnera.“ ( isto, str. 523.)

Slama, Foto Trn

Pogledajmo rezultate bitaka na bojišnici do konca 2024. Prvo. „četvrti jahač apokalipse“, NATO, nije  stigao u Gruziju, dapače, ona je u fazi stalnih borbi od 2008., nesigurnosti ,nedavno namješteni izbori, ali NATO-a tamo nema, ni Eunije u skoroj budućnosti.

Od Armenije ništa, nju Rusi, kao najstariju kršćansku zemlju , „prodali“, pod pritiskom saveznika, malo klimavih, Azerbajdžana i Turske, te je otok u tom moru, ujedno i narod koji je u prošlom stoljeću prvi proživio genocid, uglavnom međunarodno nepriznat. Zar tako postupaju najveći borci za povratak kršćanstva? Ah, tu je ideologija euroazijanizma  kao pokriće.

Zbog agresije na Ukrajinu članice NATO-a su postale Finska i Švedska , što je novost, čemu se Zoka Sinjanin protivio. Učinile su to zbog ruske prijetnje, a ne obrnuto.

Istodobno članica NATO-a Mađarska sjedi na tronošcu nejednakih nogu. Jedna noga Rusija, druga EU-NATO, a treća Kina. Neprijateljski je raspoložena prema Ukrajini u  formi „potrage“ za mirnim rješenjem „problema“ između Ukrajine i Rusije.

Nakon dugogodišnjeg ruskog „rada na terenu“ (KGB) premijer Slovačke Fico postao je  ruski „fićo“, usmjerio zemlju prema Rusiji i  zagrlio se s – Orbanom!  Koliko  će Slovačke „odfikariti“ i pokloniti Mađarskoj ili računa da će ga Putin zaštititi ? Izgleda da se Mađarska i Slovačka rado sjećaju ruskih tenkova na svojim ulicama, od 1944./45., a zatim jedni od 1956. drugi od 1968. kad su pucali i gazili prosvjednike, Mađare i Slovake ( i Čehe). To mi najviše sliči kolektivnom stokholmskom sindromu. ( U Hrvatskoj je slična bolest jugonostalgija, jugošmerc., ali ima ih još.)

Afganistan su Amerikanci napustili, Irak postupno gube, osim područja s kojima vladaju Kurdi, a pitanje je kako će i oni s njima proći. Turska , kao jedan od najvećih kurdskih neprijatelja , također sjedi na nekoliko stolica. Sirija je bila skoro izgubljena, pobijedili Rusi, nu sada se karte slažu ponovo, pa ćemo vidjeti. Od Irana uglavnom ništa, ili njega muče i saveznici Rusi i neprijatelji Izraelci i Ameri.

Azerbajdžan, Turkmenistan, Krigistan, Kazahstan, e tu je već „pojas i put“, kao i u Pakistanu…U svakom slučaju tim kaosom SAD ne gospodari, ili je tek jedan od sada već, sitnijih gospodara.

O Južnoj i Srednjoj Americi ne ću ništa, tek da su Ameri  tamo svoju ulogu „proigrali“,  a u tom , susjednom im dijelu svijeta, najbolji je primjer Kuba. Njome na neki način pokušavaju ovladati sto godina, a pod nosom im je još uvijek kubanski komunizam. Migracijama koje sada Trump nastoji obuzdati zidom sami su prouročili, a zid će proći kao i onaj berlinski.

Što se pak „četvrtog jahača apokalipse“, NATO-a, tiče od njegova konja Trump je već u prvom mandatu pokušavao učiniti ragu. Što će u drugom to ne zna- ni Trump. I samo usput, kad se i Musk slaže s  Trupovom antimigracijskom politikom ( osim prema „pametnima“, što je vrsta eugenike) koji je rođen u Južnoj Africi…suzdržat ću se. ( Naravno da se ne slažem s politikom prema migrantima koju je provodila Angela Merkel, ali to je druga priča i drugačiji problem.)

(Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov